HRVATSKO PRAVOSUĐE NA STAKLENIM NOGAMA

Published on 06/26,2011

Normal 0 false false false MicrosoftInternetExplorer4

OTKAD SU (TO) SAD ODJEDNOM SVI HRVATI POSTALI PRIJESTUPNICI ZAKONA?


Netreba ići u meritum* stvari i analizirati zbog čega kod nas postoji duboka kriza u Pravosuđu? Ali činjenica je da je pola milijuna hrvatskih građana u ovih zadnjih 14 godina, od uspostave «nove» hrvatske države, provelo u zatvorima. Što znači, da je skoro svaki četvrti Hrvat (ili Hrvatica) bio na izdržavanju kazne, radi raznih prometnih, javnih i drugih prekršaja. Teško stanje je dijelom nasljeđe komunizma, a dijelom posljedica tuđmanizma.

U Hrvatskoj još čeka na izdržavanje kazne oko 100.000 ljudi. Od uspostave prve nove vlasti 1989. godine (HDZ-ove) u Hrvatskoj od onda nisu samo zatvori renovirani, nego sada i proširivani. U Hrvatskom puku vlada strah, neimaština i beznađe... Pitamo se: kako je naša nezavisna država postala i jedna «velika gungula»? Dok se je za nju ginulo i krvarilo u Domovinskom ratu, za slobodu i suverenitet, poštivanje prava čovjeka. Država uvodi policijski sat, jer neke benzinske stanice nedugo su radile do 20.00 sati, trgovine se zatvaraju u 21.00 sat i nema dežurnih. Što je šokantno da poslije tog radnog vremena se nemože kupiti kruha za jesti.

U Bjelovaru čeka 10.462 ljudi na izdržavanje zatvorske kazne, pomnožite to sa brojom 21 županije, i dobit ćete katastrofalnu sliku. Novi inozemni dug sad iznosi 22.800 milijardi dolara, što ne vrijedi cijelo naše gospodarstvo, jer 80 % je i uništeno.

Prisjetimo se što je obećala koalicijska vlast (SDP, HSLS, HSS, LS, HNS, i IDS), poslije desetogodišnje vladavine HDZ-a, 3. siječnja:
1. da će riješiti kriminal u pretvorbi i privatizaciji tj. Izvršiti reviziju.;
2. da će Račan i Mesić izići s listom oko 200 najbogatijih obitelji.;
3. smanjiti proračun Republike Hrvatske za 17%.;
4. da će smanjiti PDV-e.;
5. da će smanjiti plaće dužnosnicima u državnim službama.;
6. da će se preispitati nadzorni odbori (u javnim poduzećima i tko u njima sjedi).;
7. vratiti pokradene mirovine umirovljenicima.;
8. zaustaviti zaduživanje zemlje.;
9. uvesti europsko poštivanje ljudskih prava.;
10. dobrosusjedske odnose sa zemljama koje nas okružuju.;
11. otvoriti 200.000 radnih mjesta (dali su 70.000 otkaza).;
12. odreći se automobila, mobitela, saborskih stanova i kartica, i svih privilegija.;
13. odreći se Pantovčaka, Brijuna, skupih ljetnikovaca...?;
14. vratiti proizvodnju i rad, pospješiti izvoz a smanjiti uvoz.;
15. podignuti ugled Hrvatske u svijetu.;
16. povećati životni standard (poskupila su goriva 30%, električna energija 25%, a trajekti i ceste za 50%, telefonski impulsi ...;
17. obećali su projekt s faksa na posao (a i dalje oni koji završe školu idu na Zavod za zapošljavanje);
18. obećali su da će poboljšati socijalni status građana (a sad već oko 400.000 prima socijalnu pomoć).;
19. da će suzbiti mito i korupciju.
itd.

Zbog jedne neodgovorne politike, Hrvatskom vlada sve veća nemoralnost, primitivizam i zaostalost, ravnodušnost i apatija kod građana. Raspad ideala o Hrvatskoj državi kod «branitelja» traje već godinama, a država ih birokratskim postupcima sve češće traumatizira.

U izlozima trgovina prodaju se knjige, «Tko je pokrao državu?», to je gotovi elaborat* za policiju, državno odvjetništvo i sud, a glavni krivci u zemlji ostaju i dalje nekažnjeni. «Tko i kako je pokrao državu» i «Kriminalna pretvorba i privatizacija» samo su jedni od naslova knjiga u kojima je obrađen sav materijal – policajci se šeću ulicama i trgovima kraj izloga i gledaju.

Što su onda institucije države, samo ako se prisjetimo bivših ministara unutrašnjih poslova, Ivan Jarnjaka kako je sprečavao prosesuiranje odgovornih osoba za pljačku Slobodne dalmacije, koja je u pretvorbi oštećena za 65 milijuna eura. Na Zagrebačkom županijskom sudu 23. 01. 2002. doneseno je rješenje o provođenju istrage protiv bivšeg ministra policije I. Jarnjaka, što je 1993. godine Slobodna dalmacija prešla u ruke Miroslava Kutle.

A ni Ivan Penić bivši ministar MUP-a prvo je poricao, pa zatim priznao postojanje organiziranog kriminala u Hrvatskoj. Zatim je izjavio kako počinitelji neriješenih ubojstava u mafijaškom stilu slobodno šeću ulicama jer nema dovoljno dokaza za njihovo zatvaranje, da bi nakon toga biše puta rekao kako je Hrvatska među najsigurnijim državama. Da se podsjetimo kada je Ivan Penić bio predsjednik Fonda za privatizaciju prošao je kroz 40 teških slučajeva pretvorbe, od kojih se posebno pamte Zagrebačka NAMA, Croatia-bus, Jadran Crikvenica, Geofizika, Hotel Split, HTP,... I. Penić je otkrio podatke o građanima koje je dao Ljerki Mitas Hodak, kako bi za vrijeme izbora 1997. godine ona poslala svoje pamflete na njihovu adresu. Te pustio je Nevena Barača direktora Dubrovačke banke – koja je pokradena. Nije spriječio atentat na bankara Ibrahima Dedića...
I Ivan Vekić kao bivši ministar unutrašnjih poslova bavio se prisluškivanjem građana. Čudno je kako su svi ti ljudi, kao i bivši ministri poslije bili i elitni predstavnici tj. članovi Ureda za nacionalnu sigurnost i drugih važnih službi.

Zadnji ministar policije Šime Lučin, nije ništa poduzeo u protekle sve četiri godine svog mandata, nije ni pokušao da zaustavi pljačke proračuna (sukob interesa), pljačke poduzeća, teror i organizirani kriminal... Hrvatski građani u štrajkovima od 1996. do 2004. godine, na trgovima i ulicama traže svoja prava, i pred Saborom i svagdje drugdje. Policajci stoje nasuprot narodu kojeg ne štite, nego su ga spremni i gaziti. A u ime koga to?

To se je najbolje pokazalo 20. veljače 1998. godine, sada će biti godišnjica 20. veljače 2004., šest godina odkako je Ivan Penić kao ministar policije ispeljao 10.000 policajaca na Trg bana Jelačića kako bi spriječio prosvjednike da dođu na svog trg, građani su htjeli upozoriti vlast na tešku gospodarsku situaciju u Hrvatskoj. Zašto onda u Ustavu Republike Hrvatske piše: da vlast proizlazi iz naroda?

U Bjelovaru, 12. veljače 2004.

Predsjednik Udruge «ŠTIT»:

Branko Stojković

 


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=139184

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me

One Response to HRVATSKO PRAVOSUĐE NA STAKLENIM NOGAMA



  1. Visit ANTE

    Hrvatske sudbine kroje babe Draginje

    U jesen davne 1967. došla sam raditi u selo Ribnjačku, nedaleko od Bjelovara. Među živahnim dječarcima isticao se dječak osobita intelekta, odličan učenik, Anđelko Kašaj, kojeg smo od milja zvali đeki. Nakon godinu dana otišla sam na drugo radno mjesto i pomalo gubila vezu sa Ribnjačkom

    Godine su prolazile, vrijeme je odmicalo, došao i rat. Mnogi su moji učenici postali dragovoljci, mnogi su poginuli sa tek dvadeset i kojom godinom, neke sam ispratila na posljednji počinak, a mnoge, posebno one iz Borova Naselja i Vukovara, kao i sve druge naše poginule branitelje, oplakala na TV, ili čitajući tisak.

    Ipak, nakon svih onih ratnih strahota, jednog sam dana bila ugodno iznenađena. Na proputovanju u Zagreb, posjetio me Đeki. Đeki, dragovoljac Domovinskog rata, prošao je bojišnice od Virovitice, Vukovara do Dubrovnika, sve ratne bljeskove i oluje, i onaj povijesni "Bljesak", jer je to držao svojom domoljubnom dužnošću. Zaradio je i strašnu mišju groznicu, s posljedicom teškog oštećenja bubrega, na bojišnici Lijepe Naše. Pričao mi je kako su ga drugovi iz JNA, nakon osmoljetke, odbijali na prijamu za vojnu školu. Jednom je to bilo zbog "spuštenog stopala", drugi puta zbog "niskog rasta", ali on je već tada znao da ima krivi "pedigre".

    No, uporan kakav je bio na kraju se uspio ipak upisati. Međutim, jednom je zgodom, pri prolazu kraj Goli otok, upitao: "Zašto je to potrebno?" I zaradio svakodnevno ispitivanje. Još je veći grijeh bio što je na lančiću nosio hrvatski grb. Kako nije dopuštao da ga se "gazi" napustio je vojnu školu i posvetio se civilnom životu sve do Domovinskog rata.

    Slušajući tog mladog čovjeka, divila sam se njegovoj hrabrosti i bila ponosna što mi je bio učenikom. Ali, onda sam ostala zatečena, spoznajom da se đeki nalazi s grupom branitelja iz Virovitice, pod istragom, u Bjelovarskom zatvoru.

    Slušam ovih dana, u Bjelovarskoj kronici, da se Virovitičanima produžuje pritvor, jer eto niču "babe Draginje", kao u Kneževićevoj "Oluji na Krajinom" pa treba sve njih i njihovu "istinu" saslušati. Dolaze oni čak iz ęida jer od 3. siječnja 2000. otvorene su im granice. Pretpostavljam da im put i dnevnice plaćaju iz proračuna. Tajno svjedoče u slučaju splitske "Lore", u slučaju bjelovarske grupe branitelja: Markešić, Orlović, Radić, Maras. Shvatili oni kako del Ponte cijeni tajne svjedoke, a kako su oni "tamo daleko... preko Dunava" uvijek bili spremni na sve, sigurna sam da svjedoka ne će nedostajati. Pa, ako je Blaškić, ni kriv ni dužan, nakon tajnog svjedočenja aktualnog nam predsjednika (za mene je tajno svjedočenje lažno) dobio 45 godina robije, onda nema sumnje da će đeki i privedeni branitelji proći nekažnjeno.

    Prateći tisak vidim da tih "svjedoka", tipa gospićkog Levara, pa bjelovarskog štitara Stojkovića, ima u izobilju pa ne će biti problema za svjedočenje bar još idućih 60-ak godina.

    Ne bih se začudila da štitonoša Stojković ode tajno svjedočiti i u Haag, kao ni da njegov "štit" financira netko novcem poreznih obveznika. Pa, zašto i ne, nije njegov "štit" manje antihrvatski od Kneževićeve "Oluje nad Krajinom"!

    Ipak, zanima me samo jedno. Znaju li ti novonikli svjedoci tko je onako divljački izmasakrirao mojeg učenika Dubravka Štefutinca i njegove prijatelje branitelje u Kusonjama, 1991.? Kažu "mesarka" je bila iz Bjelovara i živi slobodno s onu stranu Dunava. Ako je to tako, što rade gospoda u našem MUP-u? Tko je oteo i ubio dr. Šretera iz Pakraca? Možda bi bilo dobro da gosp. Ortynski za njega priupita Veljka Džakulu, ili on to možda "ne zna". Čitam čovjek je zauzet primanjem priznanja poput - Svečane Povelje - za izniman doprinos u duhovnom i materijalnom razvitku grada Pakraca - u potpisu predsjednik Gradskog vijeća - Antun Lujanac ili možda Pupovac? No, gosp. Ortynski je zauzet oko gosp. Gredelja i ostalih pa vjerojatno nema vremena za žrtve Voćina, Škabrnje, Široke Kule, Vukovara... ili možda nikada ne će ni imati, jer previše ih je.

    Čitam također, kako je Pakračanima gospođa Škare-Ožbolt, ne tako davno, preporučila da ne diraju V. Džakulu jer je on "naš Srbin".

    Ali, zato naš branitelj đeki i drugi naši branitelji sjede s onu stranu brave. Na žalost, za razliku od mnogih u ovoj mojoj Domovini ja sam ponosna na đekija i sve naše branitelje, i hvala im.

    Mira Marija Andrun

    Bjelovarac, 25. listopada 2001. str. 7.



  2. Visit android

    Hello theгe! I cоuld have sworn I've been to thiѕ site before but аfter going through a few of the posts
    I realіzed it's new to me. Nonetheless, I'm certainly delighted I
    found it and І'll be boookmarking it and
    checking back regularly!



  3. Visit Tablet PC 2LooK Quad Core CPU the best performance 4GB RAM smartphone android mobitel

    Wow! Τhis blog looks just like my old one! It's on a entirely differеnt topic but
    it has pretty much the same page layоut and design.

    Outstаndіng choice of colors!



  4. Visit Actualités Sur Buzz Vidéo

    Elle fait état de 1,5 milliard de vidéos vues. https://sociabuzz.tumblr.com/