Netreba ići u meritum* stvari i analizirati zbog čega kod nas postoji duboka
kriza u Pravosuđu? Ali činjenica je da je pola milijuna hrvatskih građana u
ovih zadnjih 14 godina, od uspostave «nove» hrvatske države, provelo u
zatvorima. Što znači, da je skoro svaki četvrti Hrvat (ili Hrvatica) bio na
izdržavanju kazne, radi raznih prometnih, javnih i drugih prekršaja. Teško
stanje je dijelom nasljeđe komunizma, a dijelom posljedica tuđmanizma.
U Hrvatskoj još čeka na izdržavanje kazne oko 100.000 ljudi. Od uspostave
prve nove vlasti 1989. godine (HDZ-ove) u Hrvatskoj od onda nisu samo zatvori
renovirani, nego sada i proširivani. U Hrvatskom puku vlada strah, neimaština
i beznađe... Pitamo se: kako je naša nezavisna država postala i jedna «velika
gungula»? Dok se je za nju ginulo i krvarilo u Domovinskom ratu, za slobodu i
suverenitet, poštivanje prava čovjeka. Država uvodi policijski sat, jer neke
benzinske stanice nedugo su radile do 20.00 sati, trgovine se zatvaraju u
21.00 sat i nema dežurnih. Što je šokantno da poslije tog radnog vremena se
nemože kupiti kruha za jesti.
U Bjelovaru čeka 10.462 ljudi na izdržavanje zatvorske kazne, pomnožite to sa
brojom 21 županije, i dobit ćete katastrofalnu sliku. Novi inozemni dug sad
iznosi 22.800 milijardi dolara, što ne vrijedi cijelo naše gospodarstvo, jer
80 % je i uništeno.
Prisjetimo se što je obećala koalicijska vlast (SDP, HSLS, HSS, LS, HNS, i
IDS), poslije desetogodišnje vladavine HDZ-a, 3. siječnja:
1. da će riješiti kriminal u pretvorbi i privatizaciji tj. Izvršiti
reviziju.;
2. da će Račan i Mesić izići s listom oko 200 najbogatijih obitelji.;
3. smanjiti proračun Republike Hrvatske za 17%.;
4. da će smanjiti PDV-e.;
5. da će smanjiti plaće dužnosnicima u državnim službama.;
6. da će se preispitati nadzorni odbori (u javnim poduzećima i tko u njima
sjedi).;
7. vratiti pokradene mirovine umirovljenicima.;
8. zaustaviti zaduživanje zemlje.;
9. uvesti europsko poštivanje ljudskih prava.;
10. dobrosusjedske odnose sa zemljama koje nas okružuju.;
11. otvoriti 200.000 radnih mjesta (dali su 70.000 otkaza).;
12. odreći se automobila, mobitela, saborskih stanova i kartica, i svih
privilegija.;
13. odreći se Pantovčaka, Brijuna, skupih ljetnikovaca...?;
14. vratiti proizvodnju i rad, pospješiti izvoz a smanjiti uvoz.;
15. podignuti ugled Hrvatske u svijetu.;
16. povećati životni standard (poskupila su goriva 30%, električna energija
25%, a trajekti i ceste za 50%, telefonski impulsi ...;
17. obećali su projekt s faksa na posao (a i dalje oni koji završe školu idu
na Zavod za zapošljavanje);
18. obećali su da će poboljšati socijalni status građana (a sad već oko
400.000 prima socijalnu pomoć).;
19. da će suzbiti mito i korupciju.
itd.
Zbog jedne neodgovorne politike, Hrvatskom vlada sve veća nemoralnost,
primitivizam i zaostalost, ravnodušnost i apatija kod građana. Raspad ideala
o Hrvatskoj državi kod «branitelja» traje već godinama, a država ih
birokratskim postupcima sve češće traumatizira.
U izlozima trgovina prodaju se knjige, «Tko je pokrao državu?», to je
gotovi elaborat* za policiju, državno odvjetništvo i sud, a glavni krivci u
zemlji ostaju i dalje nekažnjeni. «Tko i kako je pokrao državu» i «Kriminalna
pretvorba i privatizacija» samo su jedni od naslova knjiga u kojima je
obrađen sav materijal – policajci se šeću ulicama i trgovima kraj izloga i
gledaju.
Što su onda institucije države, samo ako se prisjetimo bivših ministara
unutrašnjih poslova, Ivan Jarnjaka kako je sprečavao prosesuiranje odgovornih
osoba za pljačku Slobodne dalmacije, koja je u pretvorbi oštećena za 65
milijuna eura. Na Zagrebačkom županijskom sudu 23. 01. 2002. doneseno je
rješenje o provođenju istrage protiv bivšeg ministra policije I. Jarnjaka,
što je 1993. godine Slobodna dalmacija prešla u ruke Miroslava Kutle.
A ni Ivan Penić bivši ministar MUP-a prvo je poricao, pa zatim priznao postojanje
organiziranog kriminala u Hrvatskoj. Zatim je izjavio kako počinitelji
neriješenih ubojstava u mafijaškom stilu slobodno šeću ulicama jer nema
dovoljno dokaza za njihovo zatvaranje, da bi nakon toga biše puta rekao kako
je Hrvatska među najsigurnijim državama. Da se podsjetimo kada je Ivan Penić
bio predsjednik Fonda za privatizaciju prošao je kroz 40 teških slučajeva
pretvorbe, od kojih se posebno pamte Zagrebačka NAMA, Croatia-bus, Jadran
Crikvenica, Geofizika, Hotel Split, HTP,... I. Penić je otkrio podatke o
građanima koje je dao Ljerki Mitas Hodak, kako bi za vrijeme izbora 1997.
godine ona poslala svoje pamflete na njihovu adresu. Te pustio je Nevena
Barača direktora Dubrovačke banke – koja je pokradena. Nije spriječio atentat
na bankara Ibrahima Dedića...
I Ivan Vekić kao bivši ministar unutrašnjih poslova bavio se prisluškivanjem
građana. Čudno je kako su svi ti ljudi, kao i bivši ministri poslije bili i
elitni predstavnici tj. članovi Ureda za nacionalnu sigurnost i drugih važnih
službi.
Zadnji ministar policije Šime Lučin, nije ništa poduzeo u protekle sve četiri
godine svog mandata, nije ni pokušao da zaustavi pljačke proračuna (sukob
interesa), pljačke poduzeća, teror i organizirani kriminal... Hrvatski
građani u štrajkovima od 1996. do 2004. godine, na trgovima i ulicama traže
svoja prava, i pred Saborom i svagdje drugdje. Policajci stoje nasuprot
narodu kojeg ne štite, nego su ga spremni i gaziti. A u ime koga to?
To se je najbolje pokazalo 20. veljače 1998. godine, sada će biti godišnjica
20. veljače 2004., šest godina odkako je Ivan Penić kao ministar policije
ispeljao 10.000 policajaca na Trg bana Jelačića kako bi spriječio
prosvjednike da dođu na svog trg, građani su htjeli upozoriti vlast na tešku
gospodarsku situaciju u Hrvatskoj. Zašto onda u Ustavu Republike Hrvatske
piše: da vlast proizlazi iz naroda?
U Bjelovaru, 12. veljače 2004.
Predsjednik Udruge «ŠTIT»:
Branko Stojković
|
|